Iju, Pavlovic otvorio twitter nalog (nesrecnim grobarima) u sred prelaznog roka. Kakva greska.

Da li da mu napisem pismo i doprinesem kolektivnom ludilu? Postala sam neozbiljna. U skladu sa situacijom.
Primereno situaciji, ima jedna stara dobra pesma: Ovde je dosadno, svi su pobegli na neko zabavnije mesto... Ocekivala sam da ce nam neigranje EL doneti nove probleme (zato je i dozivljavam kao nuzno zlo), ali da bas niko ko ne mora ne zeli da zaigra u Partizanu bez EL, to ne. Lazem, ocekivala sam i to.
Svi zele da dodju u nesto veliko, malo ko zeli da dodje i napravi nesto veliko. Svi zele u sampionski tim, ne bi li postali sampioni. Ali, ako si sampion, sampionski tim je tamo gde si ti.
Cim mahne parama/licencama/cime hocete onaj ko ih ima, kao kucici odmah poskacemo mi koji ih nemamo.
Mnogo smo alavi, pojesce nas mrak. EL je samo jos jedan u moru sistema koji se oslanja na ljudske poroke, a ne na ljudske vrline, da citiram jednog dragog coveka. Zato tako fino funkcionise.
Ipak, bice mi veliko zadovoljstvo gledati ove sezone one koji nisu morali, a ipak su ostali na ovom dosadnom mestu. Volim sto ne igramo EL.
