Odgledao sam veći deo. Malko sam se bojao kada je Mega "pala" u 3/4 i na samom kraju, kada je Zvezda časkom prišla na -2 (valjda).
Fina igra Mege. Ostalo mi je u pamćenju da je Šarenac na poluvremenu nabrojao valjda četiri, pet igrača Mege sa učinkom 7-10 poena; upravo je to bio i moj utisak, da Mega igra lepo i balansirano.
Ključni čovek je naravno Bobi. Prvi put posle EP-a 2011. sam se zapitao zašto taj momak nije ovako korišćen na tom prvenstvu. Očigledno je da zona sa njim funkcioniše, očigledno je da lopte kupi kao žaba muve. Zašto je onda na tom prvenstvu imao ulogu slepog putnika, koji je tu doputovao u nečijem koferu?
I jedan "sviranje uz batinu" utisak: Na ovoj utakmici su i Rakoč i Micić šutirali sa poludistance, po sistemu - dribling, pun trk -> naskok -> šut. E, moje laičke oči zapazile su da u tom skoku (nakon naskoka) Micićevo telo nastavlja da strelovito "leti" pravo ( pod inercijom); do neke mere to se događa i Rakoču, ali ipak njegov "let" je znatno više usmeren ka gore, a ne ka napred. Basketaško iskustvo mi govori da Rakoč na taj način dolazi do mnogo prirodnijeg položaja za šut, što se, pretpostavljam, na kraju odražava na preciznost. Ne znam zašto sam vam ovo rekao, valjda zato što hoću da Micić bude bolji od Rakoča kada dođe vreme za to.




