- Pon Sep 21, 2015 1:45 am
#182703
Presek skupa Duda/Sale:
Mi smo lud narod da luđeg nema nigde! Kad se sagledaju sve okolnosti, u d**e treba da ljubimo Dudu, Saleta i naše reprezentativce.
Više od decenije mi nemamo kontinuitet u dobrim rezultatima. Uz povremeni bljesak, uglavnom se to kretalo od evropskog proseka do velike bruke tipa ispadanja u grupnoj fazi i igranja kvalifikacija. Nije ni čudo. U košarci nemamo sistema, para, infrastrukture, stručnjaka, sve je izvrnuto naopačke, baza talenata nam se osipa, pokla se narod oko Zvezde i Partizana, Zvezda i Partizan za srpsku košarku ne rade ništa... Ne može to da se ne odrazi na reprezentaciju. Pošto se kuća gradi od temelja, jasno je da su selektor i reprezentativci poslednja karika u lancu. A veliki deo reprezentacije Srbije čine igrači koji su to postali UPRKOS sistemu. Bukvalno. Bez podrške, bez prave prilike, oslonjeni samo na sebe i uporni. Teo koji je prerano zapalio preko grane, Kuzmić, Kalinić, Bogdan, Nedović, Bjelica, omraženi Raduljica koji se povlačio po nekim Ukrajinama... radili su, čekali i trepeli svakakva iživljavanja kojekakvih trenerčića i klupskih aparatčika. Kakvi god, realno je da su sami sebe napravili.
Na stranu sistem, ali što moraju da igraju UPRKOS navijačima... Stvarno. Gde su nama navijači? Koga mi umemo da podržimo? Kakvi smo mi ljudi kad nam je pamćenje ko zlatnim ribicama pa za sekund zaboravimo uspeh i ne cenimo uloženo vreme i trud reprezentativca, ali zato posle prvog neuspeha, ma i posle jedne loše partije, ospemo drvlje i kamenje po njemu? Ajde to kakvi smo mi, ali kakvi su oni kad i pored toga svako leto dođu i obuku nacionalni dres?
Mislim, kakvi su... Mi od ovih momaka nismo doživeli da traže neke posebne uslove, odriču se državljanstva jer klub traži, prodaju se stranim reprezentacijama, uzimaju porodiljsko i ženidbeno... Naprotiv. Teo je 14 (slovima: ČETRNAEST) puta u 28 godina bio sa reprezentacijom, a bilo bi to i 16 da nije ispao sa jednog spiska u mlađim kategorijama i da nije bilo povrede 2013. (pa i tad je bio uz reprezentaciju do poslednjeg trenutka čekajući da se oporavi). Bjelica se ženio iz više tura zbog reprezentacije. Kuzmić je istrpeo veliki pritisak iz federacije i nije se dao. Markovića je čak i neko škrt na pohvalama kao Duda pohvalio za predanost reprezentaciji. Itd, itd... Oni su su dobri momci i ne zaslužuju neke stvari koje imam priliku da pročitam ovih dana. Samo podršku i zahvalnost.
Moglo je i finale, malo je falilo, ali bože moj... Idemo dalje.